Tko je socijalna pedagoginja?

Socijalna pedagoginja zaposlena u osnovnoj školi jedna je od stručnih suradnica škole. Najveći dio svojeg radnog vremena posvećuje neposrednom odgojno-obrazovnom radu. Takav rad podrazumijeva rad s učenicima, suradnju s roditeljima te suradnju s djelatnicima škole i vanjskim suradnicima.

Rad s učenicima podrazumijeva rad na otkrivanju i procjeni teškoća, rad na otkrivanju prisutnosti čimbenika rizika za razvoj problema u ponašanju, individualni i grupni socijalno pedagoški rad s učenicima s teškoćama (učenici s teškoćama u učenju, učenici s problemima u ponašanju i emocionalnim problemima, učenici s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima, učenici s teškoćama u razvoju, učenici u riziku za razvoj problema u ponašanju). Socijalna pedagoginja također sudjeluje u procjeni psihofizičkog stanja djeteta/učenika te sudjeluje u izradi i provedbi školskog preventivnog programa kroz radionice na satovima razrednika.

Socijalna pedagoginja svakodnevno je dostupna svim učenicima naše škole, njihovim roditeljima, ali i djelatnicima škole.

Komunikacija s djecom (aktivnost za roditelje)

Potreban materijal: kamen, letvica ili ravnalo, manji kamenčići

Svaki kamenčić predstavlja jedan pojam koji se odnosi na dijete (npr. škola, druženje, prijatelji, samopouzdanje, sigurnost, otpornost, ustrajnost, strpljenje, ljubaznost, ljubav, empatičnost, sreća, tuga, ljutnja, strah, ponos…). Pojmovi se mogu napisati na kamenčiće.

Zadatak je napraviti klackalicu na kojoj su smješteni SVI kamenčići. Važno je da klackalica bude u ravnoteži. Sljedeći korak je staviti školu na jednu stranu klackalice, a sve ostale kamenčiće na drugu stranu. Dolazi do neravnoteže.

Ravnoteža je jednako važna u životu djeteta kao i u našem životu. Zbog toga, važno je da roditelji razgovaraju s djetetom i pokazuju interes i za druge dijelove njegova života, a ne samo za školu. Da bi osoba imala životno zadovoljstvo, važna je ravnoteža tri područja života: osobno (prijateljstva, hobiji, sportovi…), obiteljsko (ljubav, povezanost…) te profesionalno (kod djece je to školsko postignuće).

Izvor: Bouillet, D. i sur. (2018): Socijalnopedagoški mozaik. Razvoj modela potpore učenicima s problemima u ponašanju. Školska knjiga. 131.

Zašto se socijalne vještine poučavaju?

Istraživanja pokazuju da posjedovanje i korištenje socijalnih vještina utječe na akademsko postignuće, prosocijalno ponašanje te na socijalne i obiteljske odnose (NASP, 2002). Također utječu na sposobnost djece da stvaraju i zadržavaju prijateljstva, nose se s ljutnjom i frustracijom te da lakše slijede pravila i rješavaju zadatke (Domitrovich, 2006).

S druge strane, nedostatak socijalnih vještina povezan je s iskazivanjem agresivnog i delinkventnog ponašanja (Griffin i sur., 1999). Kod djece sa slabije razvijenim socijalnim vještinama prisutna su ponašanja poput ometanja aktivnosti, neodgovornosti, razdražljivosti, nesavjesnosti, inferiornosti, druženje s bitno mlađima od sebe itd.  (Sprafkin i sur., prema Kranželić Tavra i Šlehan, 2003).

Kako se socijalne vještine poučavaju, odnosno ,,treniraju''?

Poučavanje, odnosno ,,treniranje” socijalnih vještina bazira se na strukturiranom učenju. Pristup strukturiranog učenja sadrži sljedeće komponente:

  1. Učenje po modelu – model može biti sam voditelj treninga, vršnjaci ili videozapisi
  2. Igranje uloga
  3. Feedback – povratna informacija o napredovanju (osnaživanje povećava vjerojatnost da se željeno ponašanje ponavlja)
  4. Prijenos i podržavanje naučenog u svakodnevnom životu

Socijalne vještine se uče tijekom cijelog života, a njihov najintenzivniji razvoj odvija se u djetinjstvu i adolescenciji. Trening socijalnih vještina provodi se u grupama, vrlo često u okruženju škola kao univerzalna razina prevencije (obuhvaća svu djecu). U našoj školi socijalna pedagoginja trening provodi među učenicima četvrtih razreda.

Kako pomoći – savjeti roditeljima problemi s čitanjem

shvatiti, razumjeti problem disleksije, treba se dodatno educirati, ne opterećivati se traženjem uzroka i mogućih "krivaca", objasniti djetetu problem, uzimajući u obzir njegove mogućnosti shvaćanja s obzirom na dob i sposobnosti, dati djetetu do znanja da mu želimo...
Skip to content