Pričekaj malo! (Ili zašto je važno djecu naučiti čekati)

 Nataša Čičin-Šain, mag.rehab.educ.

Danas je sve brzo
Brzo putujemo s jednog kraja svijeta na drugi, u sekundi se dopisujemo s ljudima koji su na drugim kontinentima, internetom saznajemo odgovore na sva naša pitanja , pritiskom na gumb se zabavljamo. Kad smo gladni, jedemo, kad smo žedni, pijemo, naučeni smo dobiti ono što nam treba… ODMAH.
Sva takva iskustva dovode do toga da sve lakše i češće gubimo živce na šalterima i u redovima, da psujemo ako se internetska veza uspori, da šizimo ako je zastoj. A mi smo odrasli! Naš racio bi trebao biti snažan, naša samokontrola bi trebala biti izgrađena i moćna.

A što je sa djecom? Zašto je važno djecu naučiti čekati?
Današnja djeca i nemaju mnogo prilika za uvježbavanje strpljivosti i čekanja. Kad su gladni „kme“ i klopa je tu, kad su žedni „kme“ čaj je spreman, kad nešto žele „kme“ roditelji se tuku tko će prije zadovoljiti djetetovu potrebu. Ako i iskrsne poneka situacija u kojoj bi dijete trebalo strpljivo čekati, roditelji se potrude smanjiti takav frustracijski napad na svog mališana. Pa je tako sasvim uobičajeno u čekaonici kod doktora vidjeti djecu s tabletima i mobitelima, u restoranu za stolom dijete pred baby tv-om, kod frizera televizor s neprestanim crtićima, u automobilima i avionima ekrane na sjedalima ispred. Čak i kod zubara ekran iznad zubarskog stolca. Nema sekunde u dječjem životu pogleda u prazno.
Kako onda od djeteta koje nikada ništa ne čeka očekivati strpljivost?!
A kako od nestrpljivog djeteta očekivati koncentraciju?
A kako od loše koncentriranog djeteta očekivati učenje?
A kako onda razviti ustrajnost, požrtvovnost, upornost, samokontrolu….?

Što je ustvari čekanje?
Ovisno što čekamo, ponekad je to strpljivo poštivanje nametnutih pravila (čekanje u čekaonicama, čekanje da ručak završi pa da se ustanemo od stola), ponekad je sposobnost odgađanja zadovoljenja neke od potreba i želja (čekanje ručka, čekanje početka filma, čekanje poklona i sl.) ili naprosto čekanje da se u nekom vremenskom periodu nešto obavi (čekanje da završi putovanje, čekanje da te frizer ošiša i sl.).
Svi oblici čekanja zahtijevaju dobru samokontrolu i razvijaju strpljivost. Biti sposoban čekati znači biti sposoban upravljati svojim nagonima i potrebama.
Nitko ništa ne voli čekati, ali biti sposoban čekati čini veliku razliku između uspješnih i neuspješnih ljudi. Stoga, uvježbavajte čekanje! Uvedite ga u svakodnevni život. Odredite s djetetom što čekate i dosljedno se držite dogovora. To je izuzetno vrijedna vježba za cijeli život.

Borba protiv dosade
Ono što se obično javlja kod čekanja je dosada. Dosada je neugodan osjećaj, a roditelji novoga doba bore se protiv svih neugodnosti koje bi mogle zadesiti njihovo dijete, pa tako i dosadu napadaju sa svim najjačim oružjima (obično, nažalost, raznim ekranima). Kao da će se dosada, ušuljavši u dječji mozak, izbrisati sva njihova znanja i vještine. A upravo dosada ima izuzetno važan zadatak. Dosada je neugodna emocija koja je svojstvena kako djeci tako i odraslima. Njen zadatak je da nas svojom neugodom potakne na aktivnost. Dosada nas uči kako naći hranu za mozak i razviti interese. Ona je proizvod zdravog uma i, osim što je neugodna, silno je korisna. Bez serviranih gotovih rješenja u vidu raznih ekrana, dosada bi dijete urednog razvoja potakla na kreativnost, probudila maštu, i potakla ga na stjecanje novih iskustava. Naučiti pobijediti dosadu izuzetno je važna vještina koja štiti naš mozak.
Dakle, razmišljanja „što bih sad mogao/la raditi?“ nisu opasna. Nužna su i poticajna, kako za vas tako i za vaše dijete.
Pokažite svojim primjerom djetetu kako se nosite sa svojim napadima dosade.
Ukoliko je vaš odgovor na napad dosade posezanje za mobitelom ili play stationom, nemojte očekivati drugo niti od svojeg djeteta ali pri tom budite svjesni da je za njega to mnooooogo gora aktivnost koja će mu onemogućiti razvoj čitavog niza potrebnih vještina.
Dakle, dosada je pokretačko gorivo. Dopustite djetetu da se samo nosi s njom. Možda će vas iznenaditi s kojim će se idejama pojaviti. Između ostalog za dijete je nužno da upozna dosadu, da nauči kako će i što s njom. Ukoliko se na svaki njezin napad vi upletete lišit ćete svoje dijete mogućnosti da to samo nauči.
Istraživanja su pokazala da se u adolescentskoj dobi dosada usko povezuje s konzumiranjem alkohola i droge. Osobe koje se nisu naučile „boriti“ s dosadom sklonije su ovim porocima.

Čekanje i dosada neugodnosti su koje su sastavni dio života, ali su zdrave neugodnosti koje ne trebamo izbjegavati.