Psiholog u osnovnoj školi
Psiholog u osnovnoj školi obavlja posao stručnog suradnika i ima mnoge zadatke i obaveze. Najveći dio posla je neposredan rad s učenicima, a radi i s nastavnicima i roditeljima u svrhu boljeg razumijevanja djetetovih potreba. U radu s djecom odnosno učenicima, psiholog:
- prepoznaje individualne potrebe učenika;
- provodi individualna i grupna savjetovanja;
- procjenjuje psihofizičku spremnost za polazak djeteta u osnovnu školu;
- identificira darovite učenike i razvija programe za poticanje njihovih sposobnosti;
- prepoznaje poteškoće u ponašanju i vršnjačkim odnosima, emocionalne i obiteljske poteškoće i pomaže učenicima prevladati ih;
- dijagnosticira specifične potešoće u učenju; pomaže učenicima u postizanju boljeg školskog uspjeha;
- putem radionica provodi programe prevencije nepoželjnih oblika ponašanja.
Zbog čega učenici dolaze školskom psihologu?
Razlozi zbog kojih učenici dolaze školskom psihologu obično su: emocionalni, obiteljski ili osobni problemi; problemi u odnosima s drugima, komunkaciji; ako ih netko zadirkuje ili ismijava; problema u ponašanju (verbalno/fizičko nasilje, ometanje sata, neopravdani izostanci s nastave); poteškoća s učenjem, treme, straha od ispita, straha od škole; lošeg uspjeha; nesigurnosti u svoje sposobnosti i izgled, a ponekad dođi i samoako žele s nekim porazgovarati ili da ih netko sasluša.
Učenici dolaze samostalno, na inicijativu nastavnika ili roditelja, a može ih i sam psiholog pozvati. Slobodni su doći pod bilo kojim odmorom radi razgovora ili dogovora, a ako je hitno, bilo kada u radnom vremenu.
Zašto je važno razvijati empatiju kod djece?
Kapacitet za empatiju, djeci olakšava povezivanje s drugim ljudima/živim bićima te imaju više prijateljskih veza u kojima se osjećaju zadovoljno. Djeca koja nisu naučila biti empatična izrastaju u neosjetljive odrasle osobe koje nailaze na velike poteškoće u stvaranju kvalitetnih odnosa s drugima. Djeca učenjem kako prepoznati tuđe osjećaje, na koji način uvažavati osjećaje i stanja drugih postaju uspješnija i zadovoljnija u školi te se bolje snalaze u socijalnim situacijama. Istraživanja su pokazala da su djeca koja u svojim ponašanjima pokazuju kako misle samo na sebe i na vlastitu ugodu, sklonija ranom uzimanju alkohola, pušenju i zloupotrebi droga. Kod odraslih osoba osim u privatnom životu, sposobnost boljih odnosa s okolinom rezultira obično i kvalitetnijim funkcioniranjem na radnom mjestu gdje je ključan timski rad, a osobe koje su empatičnije i socijalno osjetljive dokazano su bolji suradnici. Sposobnost za održavanje kvalitetnih odnosa je veća, a čvrsti, ispunjavajući odnosi iznimno su važan faktor za sreću.
Razvijajte brižni, topli odnos sa svojom djecom
Provodite redovno sa svojom djecom kvalitetno zajedničko vrijeme – radeći zajedno nešto što vas povezuje ili u čemu oboje uživate. Igrajte se zajedno s djecom, sudjelujte u igrama u kojima se sudionici izmjenjuju u aktivnostima ili u kojima se koriste zajednička sredstva za igru (kockice, lutkice, autići, pribor za crtanje i drugi kreativni materijali…). U igri, djeca često koriste borbu između dobra i zla. Uključivanjem u igru, dijete možete postepeno učiti da niti jedan čovjek nije samo dobar ili samo zločest te možete pokušati borbu između dobra i zla pretvoriti u razumijevanje tuđe situacije. Pri tome vodite računa da predškolsko dijete ima ograničenu sposobnost predočivanja psihičkog iskustva drugih te da im je teško otrgnuti se od vlastitog stajališta kako bi preuzelo stajalište druge osobe. Budite strpljivi i pažljivi te činite to korak po korak kako dijete ne bi osjećalo da mu namećete nešto što nije u skladu sa njegovom igrom.
Omogućite djeci da vježbaju brigu za druge i zahvalnost .
Omogućiti da male obrasce ponašanja pretvaraju u pozitivnu naviku – pomoć oko kuće, pomoć prijatelju oko zadaće, česti razgovori o tome što nam se sviđa kod drugih . Važno je da djeca dobiju priliku. Potičite djecu da zahvale drugima za nešto što su te osobe učinile za njih.
Obiteljska okupljanja na kojima svi članovi obitelji zajedno rješavaju međusobne male probleme mogu pomoći atmosferi međusobnog uvažavanja. Stavljajte fokus na brigu i poštenje – razgovarajte s djecom o takvim ili suprotnim ponašanjima koja vide u svojoj okolini ili primjerice na televiziji, u kazališnoj predstavi…te im pojasnite svoje stajalište o nečemu što mislite da je ispravno ili nije.